Tema susreta : Prisilne migracije, deportacije...
Domaćin susreta: Vilniaus Žveryno gimnazija
Sudionici: prof. Vesna Stunković, učenice 2 razreda , Josipa Zadravec, Nensi Huzjak
Sudionici projektnog sastanka
Kako bi se pripremili za susret i razumjeli političke progone za vrijeme socijalističke vladavine Staljna prolistali smo knjigu 7000 dana u Sibiru. Potresan , autobiografski roman koji je 1971. napisao Karlo Štajner . U njemu, Štajner opisuje kako je, iako je bio uvjereni komunist, 1936. postao žrtva Staljinove velike čistke kada je uhićen u svojem stanu u Moskvi i nevino osuđen isprva na deset, a zatim na dvadeset godina zatvora i rad u gulagu zbog izmišljenih optužbi da je bio "agent Gestapoa" zbog svoje austrijske nacionalnosti
U knjizi, Štajner detaljno opisuje bijedu, jad i krajnju okrutnost života u sovjetskim logorima u kojima su se zatvorenici iskorištavali u najtežim fizičkim poslovima.
Štajner je prebačen u nekoliko lokacija, od Soloveckih otoka, preko Norilska pa sve do Maklakova u Sibiru, ali je izdržao zahvaljujući svojoj supruzi Sonji, koja ga je vjerno čekala sve do 1955., kada su se ponovno susreli. Nakon Staljinove smrti i destaljinizacije, Štajner je pušten na slobodu i oslobođen svih optužbi 1956., nakon čega se vratio u Zagreb, gdje je živio sve do svoje smrti.
Tijekom susreta u Litvi imali smo priliku saslušati istinite priče litvanskih učenika o sudbini njihovih djedova, baka, očeva koji su bili prognani u Sibir . Naime,tijekom Staljinove vladavine, od 1920-do 1950, Sovjetski Savez je prisilno raseljavao stanovništvo koji se može razvrstati u sljedeće kategorije: deportacije "anti-sovjetskih" skupina, tzv. "neprijatelja radnika"; deportacije cijelih naroda i narodnosti kako ne bi činili homogenu cjelinu u svojoj republici ni prijetnju stabilnosti SSSR-a; transfer radne snage te organizirane migracije, povremeno čak i kolonizacije, u suprotne smjerove, kako bi se "izmiješale" razne republike i time pojačao njihov "sovjetski" karakter. U većini slučajeva, njihova odredišta bila su udaljena, nenastanjena mjesta ili gulag. Deportirani ljudi su dobili dozvolu za povratak nakon 1956. kada je Nikita Hruščov održao tajni govor u kojem je osudio Staljinove zločine, ali nažalost mnogi nisu preživjeli te godine egzila u Sibiru
Prema službenim podacima, najmanje 120.000 ljudi deportirano je iz Litve.
Litvanci su predstavljali jedan od naroda koji su bili najdalje deportirani od svoje domovine čak i do 9.000 km , prema krajnjem istoku Sovjetskog Saveza, u radne logore
Katedrala u Vilniusu
Vilnius je glavni i najveći grad Litve. Ima 555.613 stanovnika, a leži na ušću rijeke Vilnie u rijeku Neris. Prvi put spominje se 1323. godine, a 2009. godine bio je Europski grad kulture. U vrijeme postojanja Velike Kneževine Litve bio je njezin glavni grad, a rezidencija vojvode nalazila se u obližnjem dvorcu Trakai. Velika Kneževina Litva bila je snažna država koja se protezala od Baltika do Crnog mora. Početkom 16. st. sagrađene su gradske zidine, a grad je doživio veliki procvat u vrijeme vladavine vojvode Duke Gediminas 1323. godine.
Godine 1579. osnovano je Vilniusko sveučilište te je grad postao jedan od najvažnijih znanstvenih i kulturnih centara Poljsko-Litvanske Unije.
Vilnius je grad vrlo bogate arhitekture raznih stilova. Izmjenjuju se gotika, renesansa, barok i neoklasicizam. Staro gradsko središte (Vilniaus senamiestis), koje čini 1487 zgrada i 70 ulica na oko 1.497 m², upisano je 1994. na listu svjetske baštine UNESCO-a.
Poznat je kao grad s mnogo crkava (jedan od gradova s najvećim brojem crkava u gradskom središtu). Katedrala sv. Stanislava i Vladislava, izgledom podsjeća na grčki hram (netipično za arhitekturu sjeverne Europe), a crkva sv. Ane remek-djelo je kasne gotike.
Zanimljiv kulturni projekt je umjetnička republika Užupis. Umjetnici su dio grada proglasili posebnom umjetničkom "državom" u kojoj se održavaju razni kulturni projekti.
Nacionalna jela:
Krumpir se smatra drugi kruh, a jede se tijekom cijele godine. Najpopularnija su jela od krumpira "zeppelini" (cepelinai), krumpir kobasice (vedarai), krumpir palačinke. Votka, koja se proizvodi od krumpira, „tradicionalno“ je jako alkoholno piće.
Najpopularnija je "litavski sir", svježi ili sušeni koji može biti kiseli, slatki ili začinjena s kimom. Najstarija tradicionalna pića su medovina i pivo. Vina se proizvode od voća (jabuke i bobičastog voća ).
.
Saltibarščia - hladna juha od cikle, koja je vrlo ukusna i zasitna jede se uz pečeni krumpir
1. dan, ponedjeljak 8.04.2109.
Prekrasan početak sastanka u Gimnaziji Žveniras, Vilnius
Bogat program. pjesma, ples, predstavljanje države, prezentacije
Domaćini su nam predstavili svoje regije kroz narodnu nošnju, ples i muzičke instrumente. Na kraju smo i mi malo zaplesali.
Učenici su se podijelili u grupe kako bi se bolje upoznali i u igri pantomime odglumili poznate osobe ili legende koje smo morali pogoditi, a nakon toga smo se i upoznali s pogođenom legendom ili poznatom osobom ( Noina arka, Don Quiote...)
Pozdravni govor ravnateljice škole gđe
Kako bi se upoznali s gradom pomoću karte Vilniusa pokušali smo pronaći važne kulturne znamenitosti grada gdje su nas dočekali učenici i prepričavali nam legende o pojedinim dijelovima Vilniusa. Impresivno, jer svaki dio Vilniusa ima svoju posebnu priču. Najpotresniji dio priče bila je spoznaja da je jedan dio grada sagrađen iznad groblja. Na jednom punktu zapalili smo svijeće i pokušali doći do drugog punkta, a da nam se svijeća ne ugasi. Poanta svega bila je da na putu do drugog punkta duhovi gase svijeće te je vrlo teško bilo doći do drugog punkta, a da se svijeća ne ugasi.
2. dan, utorak, 9.04. 2109.
Izlet na bjelorusku granicu , selo Norviliškes
Na putu prema bjeloruskoj granici posjetili smo muzej vagona u kojima su u prošlosti deportirani litvanci u Sibir.
Litva i Bjelorusija odvojene su granicom na kojoj je podignuta dugačka ograda.
Selo u koje smo posjetili podijeljeno je na dva dijela, jedan dio pripada LItvi, a drugi Bjelorusiji, a nainteresantnije je da se crkva i groblje nalaze na litvanskoj strani. Obzirom da su obitelji razdvojene granicom, često se preko visoke ograde prenese lijes pokojnika kako bi se pokopao na seoskom groblju u Litvi.
Za odlazak u Bjelorusiju potrebna je viza.
Vagoni kojima su deportirane cijele obitelji u Sibir
Godine deportacija
Litvansko-bjeloruska granica
Litvansko-bjeloruska granica
3. dan, srijeda , 10.04. 019.
“Misija Sibiras“
U školi smo imali priliku saslušati potresne priče učenika i nastavnika čije su bake, djedovi, roditelji bili prognani u Sibir.
Isto tako i priču novinara, pisca Andrius Tapinas koji nam je predstavio priču “Misija Sibiras“ (“Mission Siberia“) . Put u Igarku, mjesto kuda su deportirani Litvanci, gdje se nalazi groblje i selo u kojem žive potomci Litvanaca koji se nisu vratili u Litvu. Gradnjom 3 križa simbolično su obilježili svoju misiju i sjećanje na sve pokojne litvance.
pisac Andrius Tapinas
Litvansko groblje u Sibiru
Misija postavljanja 3 križa u Sibiru
Nakon toga krenuli smo autobusom put Trakaia – starog grada na jezeru. Dvorac je okružen jezerom na kojem se može provesti opuštajući dan ili vikend uživajući u vožnji pedalinama, jedrenju, šetnji uz jezero. Zašto Trakai? Tamo živi mala zajednica Karami, narod turske jezične skupine, naseljen u Litvi, koja i danas održava običaje svojeg naroda. U prošlosti su u Trakaiju Karaimi služili kao stražari dvorca; a bavili su se poljoprivredom, trgovinom.
Kako bi se upoznali s tradicionalnim jelom , koje su donijeli Karaimi, održana je radionica izrade jela Kybyn . pita od dizanog tijesta s nadjevom od sjeckane govedine ili ovčetine a nakon pečenja imali smo priliku i kušati ih.
Trakaia – stari grad na jezeru
Radionica izrade Kybyna
Gotovi Kybyni
4. dan, četvrtak , 11.04.2019.
Muzej okupacije i borbe za slobodu u Vilniusu, KGB zgrada
Najpotresnije prijepodne u kojem smo se upoznali sa strašnom povijesti litvanskog naroda.
Posjetili smo bivšu zgradu KGB-a koja je bila zatvor i u kojoj su se dešavali najgori zločini nad stanovništvom. Danas je zgrada muzej kojim nas je proveo profesor povijesti i ispričao nam potrene priče zatvorenika, jedna od njih bila je i njegova baka, kao i načine tretiranja zatvorenika.
Muzej je utemeljen 1993. godine odlukom bivših zatvorenika, gdje su željeli progovoriti o deportacijama, zatvaranju, o žrtvama sovjetskog režima
U muzeju smo pogledali i dokumentarni film „ Ice of June“, svjedočanstva preživjelih ljudi koji su se vratili u Litvu nakon progona u Sibir.
Učenici su u muzeju radili na interaktivnom mapi koja je ujedno i rezultati projekta, a nastavnici su održali projektni sastanak.
Izgled čelije za mučenje u zatvoru
5. dan, petak , 12.04.2019.
Muzej Vilnius
Zvukovi različitih instrumenata,flauta, frulica, harfa... vodili su nas kroz muzej u Vilniusu i upoznali nas s povijesti Litve. Predstavljen nam je i tradicionalni ples , koji smo i sami pokušali otplesati.
Učenici su nakon muzeja predstavili rezultat sastanka, interaktivnu mapu u koju su unijeli podatke o prisilnim deportacijama , ekonomskim ili političkim migracijama iz zemalja sudionica projekta.
Uslijedilo je ispunjavanje evaluacijskih listića i podjela certifikata.
Na kraju sastanka domaćini su nam ponovno iznenadili prekrasnim koncertom pripremljenim od učenika gimnazije.
Prekrasan završetak još jednog sastanka i odlično odrađena tema sastanka.
Upoznavanje tradicijskih instrumenata koji su doneti iz raznih dijelova svijeta u Litvu
Predstavljanje interaktivne mape, Nensi
Ispunavanje evaluacijskog listića
Evaluacija projektnih aktivnosti
Rezultati evaluacije projektnih aktivnosti